Izazovi učenika s ADHD-om
Autorica uvoda i strategija za roditelje:
Zrinka Sinković Lavi
Autorice strategija za učitelje:
Adrijana Baus, prof.
Josipa Kardum, prof. mentorica
Kosjenka Petek, dip. učiteljica
Učenici koji imaju ADHD nisu zločesti/lijeni/nezainteresirani/bezobrazni/neposlušni iako su to česte etikete koje dobivaju za vrijeme svog školovanja.
Znam da postoji cijeli niz ponašanja koji ta djeca manifestiraju koji se doista mogu tako tumačiti, ali bitno je shvatiti što je pozadina i zašto do tih ponašanja kod ADHD-ovaca dolazi.
Ona definitivno nisu namjerna, dio vremena su potpuno nesvjesna, a dobar dio vremena su ta djeca svjesna da rade nešto “pogrešno” ali nemaju mogućnosti to zaustaviti bez pomoći, tako da znaju osjećati veliku krivnju za svoja “neželjena” ponašanja ili se osjećati manje vrijednima, čak i bez ukora učitelja/ice.
Neurotipični mozak ima ugrađene filtere koji mu pomažu posložiti inpute koje dobiva kroz cijeli dan – zvukovne, vizualne, olfaktorne, itd.
Ti filteri omogućavaju djeci (a i odraslima) da prioritiziraju inpute na koje će fokusirati svoju pažnju. Tako će u učionici neurotipično dijete moći dati najveći prioritet govoru učiteljice kao najbitnijem auditornom inputu.
Mozak djece (i odraslih) koji imaju ADHD je drugačiji.
Tih filtera ili uopće nema ili su toliko slabi da je mogućnost prioritizacije inputa ili znatno oslabljena ili potpuno nepostojeća.
Zamislite da svaki zvuk koji čujete ima JEDNAKU važnost.
Na primjer, Luka sjedi u učionici s još 30 drugih učenika.
On jednakom glasnoćom i važnošću prima sljedeće informacije:
- govor učitelja/ice
- šaptanje dvije djevojčice koje sjede iza njega
- zvuk škripanja stolice dječaka koji sjedi tri klupe ispred i njiše se na stolici
- šuškanje vrećice djevojčice na drugom kraju razreda koja vadi nešto iz torbe
- buka iz hodnika koja se čuje kroz zatvorena vrata
- buka s ulice koja se čuje kroz prozor
- zujanje stropnih lampi
Možete li zamisliti da svaki ovaj zvuk ima jednaku važnost ISTOVREMENO?
A to su “samo” auditorni inputi.
Dodajte još tome sve vizualne distrakcije koje neurotipična djeca mogu lakše filtrirati, koji će odvući pažnju djetetu s ADHD-om, mirise u razredu, razinu temperature (da li je možda djetetu prevruće ili prehladno) i vrlo lako svi ti inputi bez filtera dovedu do pretjerane stimulacije.
Kako se ta pretjerana stimulacija može manifestirati:
- Dijete se disocira od okoline, odlazi u neki svoj svijet maštanja jer mu/joj je sve to skupa previše
- dijete mora na neki način “izbaciti” svu tu energiju koju je dobilo od tolikih inputa i izbacuje ju fizički, kroz takozvano stimanje. To može biti pokret u bilo kojem obliku i mjeri – tapkanje nogom, lupkanje olovkom o stol, lupkanje prstima po stolu ili po bedru npr., ljuljanje na stolici, ustajanje i šetanje, pričanje (da svojim glasom smanji količinu vanjskih auditornih inputa), pjevušenje, itd.
- Još jedno “neželjeno” ponašanje koje se često tumači kao ometanje i neposluh i za koje su djeca s ADHDom često kažnjavana je upadanje u riječ i prekidanje drugih (učitelja/ice ili druge djece) i pričanje za vrijeme nastave.
Dva od ključnih simptoma ADHD-a su impulzivnost i teškoće s kratkoročnim pamćenjem.
Kakve veze to ima s upadanjem u riječ?
Dat ću vam primjer:
Dijete je čulo riječ/frazu/rečenicu koja je u njegovom/njezinom mozgu trigerirala poveznicu s nekom informacijom koja se njemu/njoj čini bitna ili naprosto zabavna. Na svjesnoj ili nesvjesnoj razini dijete zna da ako tu informaciju ne “izbaci” iz sebe odmah, da će ju zaboraviti. I onda ili upada u riječ nekome na sav glas ili dijeli tu informaciju sa kolegama u klupi, ometajući time nastavu.
Ovo sve što sam navela samo je dotaklo površinu cijelog niza poteškoća koje ADHD uzrokuje učenicima u nastavi.
Za neke od tih teškoća mogu pomoći prilagodbe, dok za neke druge mogu pomoći isključivo lijekovi u kombinaciji s raznim oblicima terapije (npr. edukacijska rehabilitacija, radna terapija, odlazak psihologu i sl.), ali veliki prvi korak je razumijevanje zašto se određeno ponašanje pojavljuje i prihvaćanje činjenice da je izvor tog ponašanja neurodivergentnost a ne bezobrazluk.
Za neke od poteškoća ćemo niže predložiti strategije koje su pomogle našoj djeci ili učenicima_ama koja imaju ADHD. Ono što je bitno držati na umu da ove strategije ne pomažu nužno iz prve, te da treba biti uporan i dosljedan u njihovom provođenju kroz dulji vremenski period (minimalno 2 tjedna) prije nego doista možete reći da strategija u slučaju vašeg djeteta ne funkcionira.
POTEŠKOĆA Dijete redovito zaboravlja ponijeti knjige/bilježnice/drugu opremu na nastavu.
STRATEGIJA RODITELJA
Neposredno prije izlaska iz kuće proći s djetetom kroz njihov raspored sati i stvari u torbi – roditelj mu/joj čita koje predmete ima taj dan, a dijete kontrolira u torbi ima li sve što mu/joj je potrebno. Tu su bitne dvije stvari: prva da taj podsjetnik mora biti napravljen neposredno prije izlaska iz kuće jer ako ga odradite puno ranije moguće je da će svejedno određene stvari biti zaboravljene zbog teškoća djeteta s kratkoročnim pamćenjem. Druga bitna stvar je da djeca pred roditeljem doista pregledaju sve u torbi da vide da li imaju sve potrebne stvari jer ako samo kažu “da da znam” ili “sve imam” može se vrlo lako desiti da to nije istina. Ne zato što oni lažu nego što im je to instinktivna reakcija na zadatak koji im se ne da napraviti.
STRATEGIJA UČITELJA/NASTAVNIKA
Nemojte javno opominjati/koriti niti jedno dijete da nije donijelo knjige/bilježnice.
Imajte u učionici na jednom mjestu jasno označene posude s rezervnim olovkama, gumicama, bojicama, matematičkim priborom, ako je moguće, da si učenici za vrijeme sata posude i nakon sata/nastave vrate na mjesto. Po istom principu možete na istom mjestu držati i ekstra bilježnicu iz koje si mogu uzeti papir ako su svoju zaboravili.
Cijelom razredu više puta ponovite da mogu samostalno uzeti što im treba iz kutije.
Ako učenik zaboravi knjigu ili zbirku, može odgovore pisati u bilježnicu. Sam_a neka pita kolegicu ili kolegu da s njime_njom dijeli knjigu. Baš kako će jednom kada odraste to napraviti i u stvarnom životu.
Ovo stvara inkluzivno i podržavajuće okruženje. Važno je naglasiti da pristup “bez javnog sramoćenja” valja primjenjivati za sve učenike, a ne samo za one s ADHD-om.
Dopustite i vizualne podsjetnike kao što su planeri ili aplikacije za organizaciju.
POTEŠKOĆA Dijete ne može mirno sjediti cijeli sat na nastavi.
STRATEGIJA RODITELJA
Omogućiti djetetu alternative sjedenju u klupi – da sjedi ili čak leži na podu ako mu/joj se tako lakše koncentrirati, da sjedi na stolici ali ne u klupi nego sa strane, uz prozor npr, da sjedi na stolici u “nestandardnoj” pozi (npr. tako da je na naslon stolice naslonjen/a prsima).
STRATEGIJA UČITELJA/NASTAVNIKA
Uvedite kao strategiju u nižim razredima osnovne škole da svi učenici imaju pravo ustati se, prošetati ako im je to potrebno. Na taj način će stigma učenika_ce s ADHD-om biti manja.
Razmislite o promjeni rasporeda sjednjenja. Dopustite korištenje fidgeta za vrijeme nastave.
Odredite minutu za “dance party” ili “brain break” (ne mogu se sjetiti prijevoda). Na You Tubeu postoje kratki videi od 1 minute s muzikom za ples no ukoliko je dijete senzorički osjetljivo na glazbu koristite alat poput Bouncy Balls (uključite mikrofon, ukoliko je učionica bučna lopte će poskakivati. Uključen je cijeli razred i dijete se neće osjećati izolirano jer svi sudjeluju u postizanju tišine).
POTEŠKOĆA Dijete ustaje za vrijeme nastave, ne može se koncentrirati na zadane zadatke, pakira se za odlazak kući prije nego je sat/dan završen, zbunjen/a je oko toga koliko još vremena traje nastava i zbog toga ometa ostatak razreda.
STRATEGIJA RODITELJA
Imajte u učionici na vrlo vidljivom mjestu sat, te na početku nastave jasno najavite (bez obzira ponavlja li se ista stvar svaki dan ili svaki tjedan) od kada do kada traje nastava, te u koliko sati su gotovi i mogu se pakirati za polazak kući.
Ako ste u mogućnosti, pripremite tjedni plakat s rasporedom sati, po mogućnosti da je svaki predmet označen drugom bojom, na velikom formatu i zalijepite ga na zid učionice na vidljivo mjesto. Alternativno, svako jutro napišite na ploču koje predmete će djeca imati i koji sat, kako biste postavili očekivanja za trajanje školskog dana.
Osim toga, na početku svakog sata najavite što ćete za vrijeme tog sata raditi i koliko će otprilike vremena trajati svaki dio nastave, npr.:
Započeti ćemo sat s 5-minutnim ponavljanjem gradiva od prošlog tjedna
Zatim ćemo provesti cca. 20 minuta u čitanju na glas teksta X
Nakon završenog čitanja, podijeliti ću vas u parove i morat ćete zajedno u idućih 20 minuta odgovoriti na Y pitanja vezanih uz tekst X
To će ujedno biti zadnja aktivnost na ovom satu i prije odmora/odlaska kući
STRATEGIJA UČITELJA/NASTAVNIKA
Izradite za svaki sat vizualan raspored uz pomoć Twinkl Symbols aplikacije da SVI učenici mogu pratiti slijed aktivnosti na nastavi. Učenici kojima to treba radi sigurnosti će ga koristiti, a onima kojima ne treba neće smetat.
Ovo pomaže učenicima s ADHD-om da bolje razumiju očekivanja i zadatke. Korisno bi bilo i ponavljanje uputa te provjera razumijevanja.
Ukoliko koristite vizualni raspored, kada se odlučite na neki simbol njega konzistentno koristite u tom kontektu, nemojte mijenjati značenje simbola niti ne označavajte istu stvar s dva različita simbola.
Ukoliko ćete npr. izraditi plakat s simbolima, isti bi trebao biti izvješen u razini očiju, simboli trebaju biti jasni a jezik, ukoliko ga se koristi jednostavan. Plakat ne smije biti prenapučen. Držite se relevantih točaka koje želite da dijete uoči.
Možete koristiti vizualni timer (sat) koji odbrojava vrijeme do kraja jednog zadatka.
POTEŠKOĆA Iako znate da je pametno, dijete konzistentno ne razumije upute koje ste dali za zadatke i stoga ih ne rješava točno ili uopće ne rješava.
STRATEGIJA RODITELJA
Kada dajete upute za rješavanje zadatka, budite što kraći i koncizniji. Mozak djeteta s ADHD-om će imati problema razlučiti iz dugih uputa koje nemaju jasno izražene korake koje je potrebno slijediti, što zapravo treba činiti.
Razlomite zadatak na korake. Što budete kraći i precizniji u davanju uputa, to veće su šanse da će ih dijete s ADHDom moći slijediti.
STRATEGIJA UČITELJA/NASTAVNIKA
Upute treba davati logičkim slijedom jednu po jednu. Kada dajete uputu razmislite o logičkom slijedu zadatka. Što se radi prvo, što nakon toga?
Nakon što date prvu uputu, pričekajte da dijete izvrši zadatak i tek onda dajte sljedeću uputu. Ukoliko dijete ima kapaciteta, možete davati dvije upute ali ne više od toga.
Pripazite na jezik koji koristite, upute trebaju biti jasne a jezik prilagođen djetetu (ne pojednostavljeno, već primjereno).
Upute također možete napraviti kao logički napisane jednostavne upute u obliku check liste koju učenik dobije napisanu te pomoću nje radi zadatak po zadatak, križajući obavljenje zadatke kako ih rješava (ova strategija ne zamjenjuje usmene upute i podršku učenika).
Recite što želite da učenik radi a ne ono što ne želite (“Pročitajte tekst” a ne “Nemojte zaboraviti pročitati tekst”).
POTEŠKOĆA Djetetu je teško pročitati do kraja dulji komad teksta.
STRATEGIJA RODITELJA
Mozak djeteta s ADHD-om će skenirati dugi tekst koji je “u jednom komadu”, zaključiti da je to previše i da on/ona nema dovoljno koncentracije da ga pročita i odustat će prije nego i počne. Stoga razlomite dulji tekst tako da vizualno bude vrlo jasno podijeljen na nekoliko kraćih poglavlja. Tako će se dijete lakše moći fokusirati na jedan po jedan dio teksta i na kraju pročitati cijeli potrebni tekst.
STRATEGIJA UČITELJA/NASTAVNIKA
Razbijte duge tekstove na manje dijelove koji čine logične cjeline. Ovo olakšava procesiranje informacija i smanjuje osjećaj preplavljenosti. Moguće je koristiti grafičke organizatore ili mind mape za bolje razumijevanje.
Ukoliko je problem vizualna opterećenost teksta (slike, font…), pretvorite tekst u word dokument s primjerenom vizualnom obradom.
POTEŠKOĆA Dijete ima teškoća s pamćenjem gradiva, koliko god puta ponavljamo, on/ona kao da se uopće ne sjeća o čemu pričamo.
STRATEGIJA RODITELJA
Problemi s kratkoročnim pamćenjem su veliki dio problema ADHD-a. Na žalost tu samo i isključivo pomaže ponavljanje, ponavljanje i još ponavljanja. Budite uporni i drilajte ih. Neke stvari, kao npr. gramatička pravila će morati učit napamet, ali generalno što više primjera imaju za neka pravila, to će im lakše biti zapamtiti ih.
STRATEGIJA UČITELJA/NASTAVNIKA
Valjalo bi davati dosta praktičnih primjera i ponavljati rečeno/naučeno, to može pomoći učenicima s ADHD-om da bolje zadrže informacije. Različiti stilovi učenja (vizualni, auditivni, kinestetički) također bi trebali biti integrirani.
1. Identificirajte dominantne stilove učenja vaših učenika (vizualni, auditivni, kinestetički).
Vizualni: grafički prikazi, dijagrami, mind mape.
Auditivni: rasprave, slušanje snimaka, recitiranje informacija.
Kinestetički: praktične aktivnosti, eksperimenti, modeliranje.
2. Koristite konkretne primjere iz svakodnevnog života ili primjere koji su relevantni za interes učenika. Praktični primjeri trebaju biti usko povezani s teorijskim konceptima kako bi se olakšalo razumijevanje i pamćenje.
3. Redovito ponavljajte ključne informacije u različitim formatima (pisani, usmeni, vizualni). Kratki kvizovi ili igre mogu biti korisni za ponavljanje gradiva.
4. Uključite učenike u aktivno učenje kroz rasprave, rad u grupama i praktične aktivnosti. Promovirajte pitanja i rasprave među učenicima kako bi potaknuli dublje razumijevanje materijala.
5. Redovito provjeravajte razumijevanje i napredak učenika. Prilagodite pristupe učenju prema individualnim potrebama i napretku. Iskoristite i sate dopunske i dodatne nastave kad imate priliku još bolje poosobiti zadatke.
6. Pružajte stalnu podršku i poticanje učenika, naglašavajući njihove snage. Pohvalite napore i napredak, čak i ako su mali, kako biste ojačali samopouzdanje učenika.
Sve ovo će pomoći SVIM učenicima, a ne samo onima s izazovima s pažnjom.
POTEŠKOĆA Kod rada na vokabularu kroz čitanje, izgleda kao da ne raspoznaje riječi nego čita “napamet”, kao da pogađa.
STRATEGIJA RODITELJA
Na žalost tu ćete morati dijete prekidati i inzistirati da čita polako i iz početka.
Upornost i ponavljanje su jedine taktike koje smo vidjeli da pomažu.
STRATEGIJA UČITELJA/NASTAVNIKA
Budite strpljivi i podržavajući. Odvojite vrijeme za ispitivanje ne samo kako biste smanjili stres oko očekivanja drugih iz razreda. Osigurajte da se učenici osjećaju sigurno i prihvaćeno, bez straha od grešaka ili kritike. Organizirajte aktivnosti kao što su igranje uloga ili rasprave kako biste potaknuli uporabu (novoga) vokabulara u kontekstu.
POTEŠKOĆA Znate da je dijete jako pametno, ali na testovima redovito dobiva niske ocjene/ne odgovori na sva pitanja/radi vrlo površne greške.
STRATEGIJA RODITELJA
Za vrijeme pisanja testa, posjednite dijete kraj sebe kako biste mu/joj mogli posvetiti što više pažnje za vrijeme pisanja testa, te mogli aktivno pomoći u razumijevanju i koncentraciji na ispunjavanje testa. Ako vidite da bez obzira na to ne stiže odgovoriti na sva pitanja, dajte mu/joj da završi s rješavanjem testa za vrijeme odmora i/ili da ga dovrši na idućem satu.
STRATEGIJA UČITELJA/NASTAVNIKA
Prema mogućnostima koje imamo s individualizacijama, dijete ne treba imati i pisano i usmeno ispitivanje. S djetetom i roditeljima dogovorite na koji način mu_joj je najbolje odgovarati gradivo. Svako pojedinačno gradivo može odgovarati drugačije. To nam individualizacija dopušta. Također, prilagodite plan vrednovanja i ispitujte dijete kroz više manjih vrednovanja: npr. Veliku cjelinu iz povijesti/geografije/matematike/ biologije i sl. razlomite na dva ili tri kraća ispitivanja. Prilagođavanje načina testiranja važno je za pravedno vrednovanje znanja.
POTEŠKOĆA Plaćate popodnevne vanškolske aktivnosti koje zahtijevaju visoku razinu koncentracije, kao npr. satove stranih jezika, svome djetetu ali vam se čini da on/ona nema od njih ništa jer dobivate feedback da ne prati na satovima, ometa nastavu i ima loše rezultate na testiranjima.
STRATEGIJA RODITELJA
Pokušajte sve vanškolske aktivnosti organizirati što ranije u danu. Naime, kao što smo gore pisali, mozak djece s ADHD-om jako je podložan pretjeranoj stimulaciji, a što dan više odmiče to više je stimulacije i samim time manje mogućnosti za fokusiranost na učenje i upijanje novih materijala.
Recimo, za mog mlađeg sina kojem ADHD radi velike poteškoće, ne dogovaram nikakve aktivnosti koje zahtijevaju puno koncentracije nakon 4 popodne jer znam da je to očekivanje koje on nikada neće moći do kraja ispuniti, bez obzira na sve strategije koje će učitelj/ica provoditi, jer mu je tada mozak već prepun vanjskih inputa i ne može više procesirati dodatne.
I za kraj strategije koje nemaju direktne veze s nijednom konkretnom poteškoćom, ali mislimo da mogu imati veliki utjecaj na vaš odnos s djetetom koje ima poteškoće:
Razgovarajte s djetetom 1 na 1, na razini odrasle osobe, bez infantiliziranja i predbacivanja. Recite mu/joj da vidite da se muči s koncentracijom i da mu/joj je teško i da mu/joj želite pomoći da mu/joj bude što lakše na nastavi te da biste željeli čuti od njega/nje što on/ona misli da bi mu/joj moglo pomoći da bude bolje koncentriran/a na satu. Čak i ako ne dobijete od djeteta nikakav koristan feedback, djetetu će biti jasno da ste na njegovoj/njenoj strani, da niste ljuti na njega/nju i da iskreno želite pomoći. To će povećati šanse da dijete prihvati konkretne strategije koje želite implementirati.
Pohvalite svaki napredak koji primijetite, čak i ako su male stvari u pitanju, npr. “Primijetio/la sam da si danas uspio/la riješiti više od polovice zadataka, jako sam ponosan/na na tebe što se trudiš, odlično ti ide, samo tako nastavi”. To je za vas možda mala stvar, ali djetetu će puno pomoći da mu/joj popravi samopouzdanje i da ga/ju inspirira da nastavi ulagati dodatni trud na nastavi.
Dio roditeljskih strategija sam izradila i implementirala u suradnji s učiteljicama moje djece koja obojica imaju ADHD i susreću se do neke mjere sa velikim dijelom ovih teškoća, a dio sam ih razvila već i sama za sebe ali mi je trebalo jako puno vremena da sama dođem do njih i implementiram ih (u srednjoj školi ili, u nekim slučajevima, kasnije na fakultetu) a mislim da bi mi jako bilo pomoglo da mi je netko na ovakve načine mogao pomagati još u osnovnoj školi.
Učiteljske/nastavničke strategije doprinijele su prof. mentorica Josipa Kardum i prof. Adrijana Baus i dipl. učiteljica Kosjenka Petek koje su i same neurodivergentne.
Fotografije:
Canva i osobni album.
Fotografija Motivacija, Vrijeme, San, Razgovori Dani Donovan
https://www.facebook.com/danidonovanart