U ovome poglavlju govorimo o:
Invaliditet je normalan dio društva. Društvo je velika skupina zajednica. Hrvatska je jedan primjer društva.
Društvo bi svima trebalo osigurati potrebnu pomoć, ali to se ne događa uvijek. Naše društvo vrijeđa osobe s invaliditetom, smatra da je invaliditet problematičan te tvrdi da bi invaliditete trebalo izliječiti i da bismo trebali biti manje pogođeni invaliditetom.
Nije problem u osobama s invaliditetom, nego u društvu. Društvo treba pomoći osobama s invaliditetom, a ne ih vrijeđati. Društvo ne bi trebalo pokušavati promijeniti osobe s invaliditetom. Trebali bismo raditi na tome da kao osobe s invaliditetom možemo dobiti ono što nam treba.
Invaliditet nije toliko bitan ako su stvari pristupačne. Pristupačnost znači da se osobe s invaliditetom mogu lako koristiti nekim stvarima te se kretati različitim mjestima i osjećati se kao da ondje pripadaju. Na primjer:
Lana je slijepa. Odlazi u restoran, ali restoran nema jelovnik na Brailleevu pismu. U restoranu je prevelika gužva da bi se u njemu mogla lako kretati. Konobar joj ne pokušava pomoći, a ljudi u blizini razgovaraju o njezinu invaliditetu dok jede. Taj restoran nije pristupačan slijepim osobama.
Lana odlazi u drugi restoran. Restoran ima izbočine na podu koje joj pomažu da lakše nađe mjesto. Taj restoran ima jelovnik na Brailleevu pismu, a konobar kaže da joj ga može i on pročitati. Ljudi u blizini prijateljski razgovaraju s Lanom i ne postavljaju joj nepristojna pitanja o njezinu invaliditetu. Taj je restoran pristupačan slijepim osobama.
Određena svojstva pojedinih invaliditeta mogu otežati život. Na primjer, autizam je invaliditet i nekim osobama može otežati govor ili samostalno odijevanje. Pristupačnost ne otklanja invaliditet, ali i dalje jako pomaže osobama koje ga imaju.
Invaliditet je dio života, a osobe s invaliditetom uvijek će biti dio svijeta. Mnogim osobama s invaliditetom uvijek će trebati pomoć u svakodnevnom životu i to je u redu! Invaliditet nas čini drukčijima i zanimljivijima. Moramo manje govoriti o popravljanju ljudi, a više o popravljanju svijeta!
Loše ophođenje prema ljudima zbog onoga što jesu naziva se diskriminacijom ili ableizmom. Ableizam je naziv za diskriminaciju osoba s invaliditetom. Ne javlja se uvijek namjerno, ali je prisutan cijelo vrijeme.
Neki ljudi bez invaliditeta misle da je loše imati invaliditet. Takav stav ne iskazuju toliko svojim riječima koliko svojim djelima. Ne prihvaćaju osobe s invaliditetom i ne trude se stvari učiniti pristupačnima. Drže nas podalje od škola, četvrti i poslova gdje se nalaze osobe bez invaliditeta. Mogu nas zlostavljati ili povrijediti. Sve to smatramo ableizmom.
Autistične osobe suočavaju se s određenim vrstama ableizma. Evo nekoliko primjera:
Ableizam znači da neki ljudi ne uzimaju naše potrebe u obzir. Zato nam ne pomažu olakšati život.
S ableizmom se ne suočavaju samo autistične osobe, nego i sve osobe s invaliditetom. Korisnicima invalidskih kolica govori se da nisu „dovoljno invalidni“ da bi im ona trebala, a gluhe osobe katkad ne dobivaju prevoditelja tijekom razgovora za posao. Osobama s invaliditetom katkad se namjerno onemogućuje pristup zdravstvenoj skrbi koju trebaju.
Ableizam postoji već dugo i prema osobama s invaliditetom već se dugo loše postupa. Ako ste se suočili s ableizmom, niste sami.
Znamo da nema ništa loše u tome da netko ima invaliditet. Možemo biti ponosni na to što jesmo. Kao osobe s invaliditetom radimo zajedno i drugima pokazujemo da se ponosimo sobom. Surađujemo već mnogo godina i osnovali smo pokret za prava osoba s invaliditetom. U tom se pokretu osobe s invaliditetom bore protiv ableizma. Želimo promijeniti društvo kako bi bilo bolje za nas kao osobe s invaliditetom i borimo se za svoja prava.
Neurorazličitost je ideja da ljudi imaju razne vrste mozgova. Svaka osoba u nečemu je dobra i u nečemu joj treba pomoć, a „normalan“ mozak ne postoji. Nekima od nas mozak razmišlja drukčije zbog invaliditeta, što je u redu!
Ljudi su različiti na razne načine. Razlikujemo se po:
A osim toga imamo i različite mozgove!
Pokret neurorazličitosti
Pokret neurorazličitosti smatra da je u redu imati invaliditet, a ako vam se mozak razlikuje od mozgova drugih ljudi, to je također u redu. Pokret za neurorazličitost dio je pokreta za prava osoba s invaliditetom.
Zastupa razne stvari, među kojima su:
Pokret za neurorazličitost nije namijenjen samo autističnim osobama, nego i osobama s intelektualnim teškoćama, mentalnim teškoćama i teškoćama u učenju. Namijenjen je govorećim i negovorećim osobama. Namijenjen je ljudima kojima treba samo malo pomoći i ljudima koji svo vrijeme trebaju mnogo pomoći. Pokret za neurorazličitost namijenjen je svima.
Mnoge autistične osobe imaju intelektualne teškoće. Osobe s intelektualnim teškoćama pokrenule su pokret za samozastupanje, a pokret za neurorazličitost ne bi postojao bez njihove pomoći.
10 Principles of Disability Justice – Sins Invalid https://www.sinsinvalid.org/blog/10-principles-of-disability-justice
Social Model Animation – https://www.youtube.com/watch?v=9s3NZaLhcc4
Harriet McBryde Johnson: The Disability Gulag https://www.nytimes.com/2003/11/23/magazine/the-disability-gulag
It’s Our Story – https://www.youtube.com/user/itsourstoryproject
Kids as Self Advocates (KASA): Medical Model vs Social Model https://www.fvkasa.org/resources/files/history-model.pdf
Judy Heumann Fights for People with Disabilities – Drunk History http://www.cc.com/video-clips/2p86bg/drunk-history-judy-heumann-fights-for-people-with-disabilities
Parallels in Time: A History of Developmental Disabilities http://mn.gov/mnddc/parallels/
Steven Kapp: Autistic Community and the Neurodiversity Movement https://link.springer.com/book/10.1007/978-981-13-8437-0