Autizam zbunjuje brojne ljude, a i mnogo je pogrešnih informacija o njemu.
U ovom ćemo poglavlju govoriti o nekim zabludama o autizmu i pokazati vam kakav je zaista.
Cjepiva su injekcije koje vam pomažu da se ne razbolite. Na primjer, cjepivo protiv gripe omogućuje vam da se zaštitite od gripe.
Godine 1997. znanstvenik po imenu Andrew Wakefield lagao je i izjavio da cjepiva uzrokuju autizam. Mnogi su znanstvenici opovrgnuli njegovu tvrdnju i dokazali da cjepiva ne uzrokuju autizam, no neki ljudi i dalje vjeruju da cjepiva uzrokuju autizam. Ne cijepe svoju djecu jer misle da je bolje da se razbole nego da budu autistična. Autistične osobe boli čuti da ih se drugi toliko boje.
Sigurno je cijepiti se, cjepiva štite od bolesti. Kad se ljudi ne bi toliko bojali autizma, manje bi se brinuli oko cjepiva. Tako bi svima bilo bolje.
Ne znamo uvijek što ljude čini autističnima, ali znamo da je autizam uglavnom uvjetovan genima. To znači da ga dobivate od svoje obitelji prije nego što se rodite. Autistične osobe katkad imaju mnogo autističnih članova obitelji.
Naposljetku, nije toliko važno što uzrokuje autizam. Važno je podržati autistične osobe. Trebali bismo moći voditi dobre živote bez obzira na sve.
Bolest je nešto od čega se osjećate loše. Bolesti mogu jako boljeti, a mogu vas i ubiti. Kad je netko bolestan, mora posjetiti liječnika da bi mu „bilo bolje“.
Autizam nije bolest. Autizam je način na koji naš mozak funkcionira.
Autizam vas ne čini bolesnima i ne možete umrijeti od njega. Liječnici nas ne mogu spriječiti u tome da budemo autistični i neće nam „biti bolje“ ako nismo autistični. Cijeli smo život autistični i takvi smo kakvi smo!
Ljudi obično žele lijek za bolesti, a većina autističnih osoba ne želi lijek za autizam.
Cilj je lijeka „popraviti“ nešto, a autistične osobe ne treba popravljati.
Neke ljude nije briga što želimo. Žele lijek za autizam i u potrazi za njim troše mnogo vremena i novca. To šteti autističnim osobama. Ljudi bi trebali ulagati vrijeme i novac u to da nam pomognu voditi ugodan život.
Neki ljudi govore o autizmu kao da nije dio onoga što jesmo. Misle da se u nama skriva „normalna“ osoba i tvrde da zbog autizma nismo normalni.
Žele nas maknuti iz autizma da bismo postali normalni, ali ne možete nas učiniti normalnima tako što ćete nas lišiti autizma. Autistične su osobe potpuno i zauvijek autistične.
Ne postoji normalna osoba zarobljena unutar autistične osobe.
Autizam je samo dio onoga što jesmo. Mi smo autistični i to je u redu.
Ljudi kažu da danas ima više autističnih osoba nego prije, ali to nije istina. Liječnici nas samo sve lakše pronalaze.
Godine 2000. liječnici su procijenili da je svaka 150. osoba autistična, a danas vjeruju da je omjer autističnih i neautističnih 1 naprama 59.
Razlog tomu nije to što se rađa sve više autističnih ljudi, nego su liječnici sve bolji.
Liječnici još nisu savršeni jer još ne dijagnosticiraju autizam svim autističnim djevojčicama i pripadnicima rasnih manjina. Liječnici pokušavaju usavršiti metode pomoću kojih određuju tko je autističan. To znači da bi broj dijagnosticiranih autističnih osoba mogao i dalje rasti. To je dobro jer to znači da više autističnih osoba može dobiti potrebnu pomoć.
Autizam je samo način na koji neki mozgovi funkcioniraju. Neke nam stvari (kao i svima, uostalom) teško padaju, ali imamo i vrline! Neke pojave vezane uz autizam otežavaju nam život, ali to ne znači da je autizam nešto tužno.
Mnoge stvari koje su teške autističnim osobama nisu teške zbog autizma. Teške su zbog drugih ljudi. Na primjer, ljudi se katkad loše ponašaju prema nama jer smo autistični. Možda ne razumiju autizam i zato nas pokušavaju odvojiti od neautističnih osoba. Ništa od toga ne znači da je autizam nešto loše. To znači da takvi ljudi nisu pravedni. Moramo učiniti svijet boljim mjestom za autistične osobe.
Pojedini ljudi govore o nečem što se zove „mentalna dob“. Tim se pojmom služe kad govore o razvojnim teškoćama. Odraslim osobama s takvim teškoćama treba pomoć u mnogim stvarima. Budući da neke takve stvari većina djece može obaviti sama, katkad kažu da smo u umu poput djece.
Neki autistični ljudi imaju interese koje obično imaju samo djeca. Također možemo razgovarati kao djeca ili se igrati jednako kako to čine djeca. Ljudi bi mogli reći da smo kao djeca, ali ti ljudi nisu u pravu.
Na primjer:
Petra ima 36 godina i ima intelektualne teškoće. Ona ne razlikuje lijevo od desnog i jako voli gledati Psiće u ophodnji. Liječnik kaže da je Petra poput petogodišnjakinje i kaže da „mentalno ima pet godina“. To nema smisla jer je Petra živa već 36 godina. Njezin mozak nije nalik na mozak petogodišnjaka, a nepristojno je reći da je poput djeteta.
Je li netko dijete ne ovisi o tome što može ili ne može učiniti, o tome kako govori ili kako se igra. Ništa od toga ne određuje ni odraslu osobu. Učite i sazrijevate tijekom svake godine svojega života. Ljudi su stari onoliko koliko imaju godina, a mentalna dob ne postoji. Autistične odrasle osobe nemaju dječje umove. Imamo umove autističnih odraslih osoba, a autistične odrasle osobe s intelektualnim teškoćama odrasle su osobe.
Autistične osobe mogu sve što može i svaka odrasla osoba. Mogu imati spolne odnose, vjenčati se, imati djecu, donositi vlastite odluke i voditi svoje živote. Možda neke stvari činimo drukčije od neautističnih ljudi i možda nam treba više pomoći, no i dalje smo odrasle osobe.
Autistične osobe rađaju se autistične. No budući da sve bebe izgledaju jednako, ne znamo mnogo o tome kakve će biti sve dok malo ne odrastu. Uglavnom ne znamo je li beba autistična dok ne prohoda. To ne znači da je beba postala autistična kad je prohodala. I prije je bila autistična, ali to nitko dotad nije primijetio.
Autistične osobe s vremenom postaju odrasle osobe. Ne prestajemo biti autistični, a autizam ne možete prerasti. Ako ste sad autistični, autistični ste od rođenja i bit ćete autistični dok ne umrete.
Odrasli i djeca izgledaju i ponašaju se drukčije. To vrijedi za sve. Odrasle autistične osobe izgledaju i ponašaju se drukčije od autistične djece. Učimo nove vještine, stječemo nove hobije i sklapamo nova prijateljstva. Stvari koje su nam bile teške kad smo bili djeca poslije nam mogu postati lakše.
Većina filmova, knjiga i priča usredotočena je na autističnu djecu i zato mnogi misle da ne postoje autistične odrasle osobe. No odrasle autistične osobe postoje! Samo izgledamo drukčije.
Neke autistične osobe nauče skrivati svoj autizam. Ljudi nas mogu kazniti ako se ponašamo autistično, ali iznutra smo i dalje autistični. Pretvarati se da nismo autistični jako je teško i to nas boli.
Možda se naučimo bolje pretvarati kad odrastemo. Ljudi nas mogu vidjeti i pomisliti da nismo autistični, ali to nije istina. I dalje smo autistični, samo se pravimo da nismo, a to nas boli.
Autistična djeca postaju autistične odrasle osobe. Ne bismo se trebali pretvarati da nismo autistični. Ljudi bi trebali biti svjesni toga da odrasle autistične osobe postoje.
Neki misle da autistične osobe ne mogu govoriti, ali ti ljudi nisu u pravu. Većina autističnih osoba može govoriti. Neke autistične osobe govorile su dok su bile mala djeca, a nekima od nas trebalo je više vremena da naučimo govoriti.
Neki od nas mogu govoriti, ali im je to teško. Istina je da neke autistične osobe uopće ne mogu govoriti, što je u redu! Postoji mnogo različitih vidova komunikacije, a sve autistične osobe komuniciraju. Komuniciramo bez obzira na to možemo li govoriti ili ne.
Intelektualne teškoće utječu na to kako učite i razmišljate. Osobe s intelektualnim teškoćama mogu učiti sporije i možda trebaju više pomoći u svakodnevnom životu. Osobe s intelektualnim teškoćama uče i razmišljaju, samo to čine drukčije.
Neke autistične osobe imaju i intelektualne teškoće, ali većina ih autističnih osoba nema. Možete biti autistični na više različitih načina!
Mnogi pogrešno procjenjuju negovoreće osobe; mogu pretpostaviti da negovoreća osoba ima intelektualne teškoće, nema što reći ili da je nije briga za druge ljude.
Sve su te procjene pogrešne. Negovoreće osobe ne govore i to je jedina stvar koja ih čini različitima. Samo zato što netko ne može govoriti ne znači da nema što reći. To ne znači da takvoj osobi nije stalo do ljudi ili da ima intelektualne teškoće.
Trebali biste pomoći negovorećim osobama da komuniciraju onako kako im odgovara. Ako sretnete negovoreću osobu, pokušajte je razumjeti i upoznati. Ne pretpostavljajte kakva je jer je ne razumijete.
Neki znanstvenici tvrde da autistični ljudi ne razumiju druge ljude. Kažu da ne znamo da drugi ljudi imaju svoje misli ili da različiti ljudi imaju različite misli.
To je jako glupo. Autistične osobe znaju da drugi imaju svoje misli, a o tome govorimo već dugo. U ovom tekstu dosta govorimo o tome što drugi ljudi misle, a to pokazuje da znamo kako drugi ljudi imaju svoje misli. Možda bi čitajući ovaj tekst znanstvenici lakše shvatili kako razmišljamo.
Neki kažu da su autistične osobe „u svojem svijetu“. Misle da ne primjećujemo stvari koje se zbivaju oko nas ili da nas nije briga za druge ljude ili druge stvari.
To je pogrešno. Autistične osobe u istom su svijetu kao i svi drugi. Ovdje smo, ali svijet vidimo drukčije. Autizam mijenja način na koji se odnosimo prema drugima, ali i dalje smo dio svijeta.
Katkad se čini kao da ne obraćamo pažnju ili ne primjećujemo stvari, ali to može biti iz mnogo razloga.
To ne znači da smo „u svojem svijetu“.
Neke autistične osobe u određenim stvarima nadmašuju gotovo sve ostale. Na primjer, bilo kojem povijesnom datumu mogu pridružiti odgovarajući dan u tjednu, možda mogu savršeno nacrtati grad po sjećanju ili riješiti vrlo zahtjevan matematički zadatak u svojim glavama.
Većina autističnih osoba nije takva. U nekim smo stvarima dobri, a u nekima loši, ali jako smo rijetko u nečemu najbolji.
Trenutačno se autizam češće dijagnosticira dječacima i muškarcima nego djevojčicama i ženama. Takvu dijagnozu otprilike tri puta češće dobivaju dječaci od djevojčica, ali to ne znači da ima više autističnih dječaka od autističnih djevojčica.
Liječnici se za dijagnosticiranje autizma služe testovima koji su oblikovani na temelju ponašanja dječaka. Odredili su što autizam znači promatrajući dječake, tako da često izostavljaju brojne autistične žene i djevojčice. One su autistične, ali liječnici to ne primjećuju.
Autistične su osobe i raznih rodova. Dječaci i djevojčice nisu jedini rodovi, ali nitko ne uračunava osobe koje nisu dječaci ili djevojčice.
Budući da nam nedostaje toliko osoba, brojevi dijagnoza autizma nisu točni. Ne znamo koji su stvarni brojevi, ali znamo da ljudi svih rodova mogu biti autistični.
Osobe bilo koje rase mogu biti autistične. Bijelcima se zbog rasizma češće dijagnosticira autizam nego pripadnicima rasnih manjina, no pripadnici rasnih manjina često su jednako autistični kao i bijelci.
Liječnici se za dijagnosticiranje autizma služe testovima koji su oblikovani samo na temelju ponašanja bijelih dječaka. Odredili su što autizam znači promatrajući bijele dječake, a autistične osobe koje nisu bijeli dječaci nisu uzimali u obzir. Zato se pripadnicima rasnih manjina mnogo rjeđe dijagnosticira autizam. Autistični su, ali liječnici to ne primjećuju. Liječnici ih danas primjećuju sve češće, ali im se i dalje ne dijagnosticira autizam tako često kao bijelcima.
Autističnoj djeci koja su pripadnici rasnih manjina možda neće dijagnosticirati autizam ili će im umjesto autizma dijagnosticirati drugu teškoću. Na primjer, mogu im dijagnosticirati intelektualnu teškoću ili teškoću mentalnog zdravlja. Često je takva dijagnoza pogrešna! Liječnici imaju pogrešne predodžbe o pripadnicima rasnih manjina, pa im dijagnosticiraju druge teškoće umjesto autizma. To nije pošteno!
Pripadnici rasnih manjina trebali bi dobiti pravu dijagnozu. Svatko bi trebao znati da pripadnici rasnih manjina mogu biti autistični i da su pripadnici rasnih manjina dio autistične zajednice.
Ivanova Smith: Mental Age Theory Hurts People with Disabilities http://nosmag.org/mental-age-theory-hurts-people-with-intellectual-disabilities/
Autism News, Science, and Opinion: Left Brain Right Brain https://leftbrainrightbrain.co.uk/
“Putting on My Best Normal”: Social Camouflaging in Adults with Autism Spectrum Conditions
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5509825/