Smatramo da je zbog povećanog nepovjerenja prema znanosti u našem podneblju i velikoj podjeli na invaliditet ili kao na teret ili milosrdni pogled na osobe s invaliditetom, posebice važno kako se ta tema invaliditeta i roditeljstva donosi u javni prostor državne televizije.

Kao autistične osobe i roditelji različite djece u spektru autizma s različitom potrebom za podrškom svjesne smo da je tema roditeljstva i očinstva djeci s invaliditetom i očinskoj podršci djetetu s invaliditetom društveno važna i bitna.
Smatramo da je zbog povećanog nepovjerenja prema znanosti u našem podneblju i velikoj podjeli na invaliditet ili kao na teret ili milosrdni pogled na osobe s invaliditetom, posebice važno kako se ta tema donosi u javni prostor državne televizije.

Kada se u javnom prostoru donosi priča o roditeljstvu manjinama i ugroženim skupinama, važno je istražiti je li ta priča dehumanizirajuća i kako ju donijeti u javni prostor državne televizije, a da se pritom dehumanizacija jedne manjine ne širi dalje i da se poštuje Konvencija o pravima djeteta i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom.

Roditelji autistične djece izdvajaju znatne sume novaca da osiguraju svojem djetetu podršku odlaskom na mjesta koja iskorištavaju roditeljsku ranjivost i strah.

Promicanje neetičkih načina podrške i generaliziranje o osobama u spektru autizma u javnom prostoru daje platformu štetnim pristupima i podršci, i dezinformira brojne roditelje koji će izdvojiti znatne sume novaca da osiguraju svojem djetetu podršku odlaskom na mjesta koja iskorištavaju roditeljsku ranjivost i strah. Mnoge izjave koje smo imali priliku čuti prošlog tjedna u javnom prostoru u emisiji na državnoj televiziji bile su uvredljive, jako štetne za dobrobit, inkluzivno obrazovanje i podršku šarolikoj autističnoj populaciji, a ponajviše za negovoreću autističnu populaciju jer se moglo čuti da ako osoba ne govori to automatski znači da ne komunicira. Takvim se stavovima dezinformira javnost i krši Pravo na komunikaciju svake osobe koja zbog nemogućnosti korištenja govorne komunikacije ima pravo na alternativne i augmentativne oblike komunikacije.

Kada se u medijima autizam prikazuje kao “babarogu iz mraka”, “kletva” i teret, a roditelje kao žrtve svoje djece s invaliditetom, oni ne informiraju – oni stigmatiziraju.

U Hrvatskoj postoje različite i brojne osobe u spektru autizma koje se samozastupaju, postoji Udruga za samozastupanje osoba s intelektualnim teškoćama te stručnjaci i stručnjakinje u SUZAH-u i ERF-u koji se ozbiljno i znanstveno bave temom autizma i imaju relevantne i moderne informacije kako o djeci s invaliditetom pričati u javnom prostoru.

Osobe s invaliditetom i njihove obitelji zaslužuju točne informacije i javni prostor u kojem se njihovo dostojanstvo poštuje, a njihova prava štite. Nadamo se da ćemo u budućnosti svjedočiti sadržajima koji se iznose iz perspektive ljudskih prava, znanosti i etičke podrške, koji doprinose razumijevanju, a ne širenju dezinformacija, demonizacije i stigmatizacije.

Kada se u medijima autizam prikazuje kao “babarogu iz mraka”, “kletva” i teret, a roditelje kao žrtve svoje djece s invaliditetom, oni ne informiraju – oni stigmatiziraju.

Zbog toga su edukacije o autizmu i konferencije o autizmu važne jer se na njima čuje glas stručnjaka, glasovi autističnih samozastupnika s različitom potrebom za podrškom i glasovi zagovaratelja sistemskih promjena.

S nama, O nama!